Gabi Novak, legendarna hrvatska umjetnica i glas koji je oblikovao hrvatsku i jugoslavensku glazbenu scenu, tiho nas je napustila u svojoj 89. godini. Njezina iznimna karijera i emotivna dubina u izvođenju ostavili su neizbrisiv trag, ne samo u glazbi, već i u srcima onih koji su je slušali i voljeli.
Rođena u Berlinu 1936. godine, Gabi je djetinjstvo provela između Njemačke i Hvara, a svoje umjetničke korijene dodatno je osnažila školovanjem u Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti, gdje je usavršavala grafički smjer. Prije nego što je ozbiljno zakoračila u glazbene vode, radila je u Vjesniku i Zagreb filmu kao crtačica i scenograf, što pokazuje njezinu svestranost i duboku vezu s umjetnošću u različitim izrazima.
Glazbena javnost zapamtila ju je kao prvu damu hrvatske šlageristike, ali i kao ženu koja je s posebnom strašću pjevala pop i jazz, skladbe koje je pažljivo birala da bi odražavale njene osobne osjećaje i glasovne mogućnosti. Među njezinim poznatim izvedbama su pjesme „Sretan put“, „Ljubav ili šala“ i mnoge druge koje su ostale trajni dio naše glazbene baštine. Posebno je vrijedan podatak njezin nastup u duetu s legendarnim Louisom Armstrongom, što govori o njezinom nesumnjivom talentu i međunarodnom poštovanju koje je uživala.
Njezina životna snaga i umjetnička suzdržanost odražavale su se i u osobnom životu. Udala se za Arsena Dedića, jednog od najvećih hrvatskih šansonijera, koji joj je napisao mnoge skladbe, te zajedno stvorili sinergiju koja je dodatno obogatila hrvatsku glazbu. Unatoč svim izazovima, ostala je vjerna sebi, odbijajući ponude da mijenja svoj izgled ili stil radi komercijalnog uspjeha.
Pošto smo se pre desetak godina oprostili od njezinog supruga, voljenog Arsena, a zatim, sasvim iznenadno i od njihovog sina, također velikog glazbenika Matije, evo nas sada tužnih, opraštamo se i od velike Gabi.
Gabi Novak nije slavila svoj posljednji rođendan, svjesna života kojeg je proživjela, skromna kako je i sama govorila. Posljednje tjedne života provela je boreći se s bolesti, ali je ostala tiha i dostojanstvena do samog kraja — poput melodije koja polako utihne, ostavljajući nas u dubokom poštovanju i zahvalnosti za sve što nam je dala.
Neka mir njezinom duhu, a njezina glazba i umjetnost nastave živjeti u nama kao trajni izvor nadahnuća i ljepote. Gabi Novak, hvala ti što si nas obogatila svojom emocionalnom snagom, stilom i bezvremenskim glasom. Tvoja pjesma nikad neće utihnuti.
